. Prepoznatljiva je po raznobojnom zvoniku i krovu (A. Macetti i Machiedo) na kojem su su grbovi grada Zagreba i grb Trojedne kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije, baroknoj lukovici i skladnom južnom pročelju na kojem je figuralno najbogatiji

hrvatskim banom i generalom. Istovremeno ga je kao pristašu ilirizma i Narodna skupština jednodušno izabrala za bana Trojedne kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije.

u interesu Carevine, pobjeđivao mađarske ustanike, borio se za dobrobit hrvatskoga naroda i pravedan položaj Trojedne kraljevine u Monarhiji.

. Napisao je i sinopsise za dvije prigodnice: Apoteoza Jelačića bana (1866) i Prolog (1865., u slavu otvorenja sabora trojedne kraljevine )

radu. Trojedne Kraljevine Hrvatske, Slavonske i Dalmatinske. Poslovnik je opširan, ima ukupno 96 paragrafa, a u članku 82. o zapisnicima se kaže

1868., str. 247. - 299.) Na sjednici od 10. VI. redigirana je "Predstavka kralju" o cjelokupnosti države i o odnosu Trojedne kraljevine prema kraljevini Ugarskoj. Tražilo se, da se Austrija preuredi na federalističkoj bazi, a u Beču da se osnuje

te u središtu mali ilirski grb (polumjesec i zvijezda), a desno vrijednost asignacije. Zatim slijedi tekst: trojedne kraljevine hervatske, slavonske i dalmatinske dne 5. Lipnja i sledećih godine 1848. deržanim u smislu zakonoga članka XXII. opu

ove vlade naredbom 16. serpnja t. g. cdredjeno uništenje i sažganje assignatah, koje je sveti. Ban god. 1848. po saboru trojedne kraljevine 5. lipnja i sledećih iste godine deržanom imenito člankom zakon. 22 - im na to opunovlašćen za namirenje ondašnjih

s natpisom Sigillum nobilium regni Sclavonie 1495., koji je od onda pa do kraja 18. st. služio kao službeni pečat cijele trojedne kraljevine . (Vidi sliku 3 na str. 12) Tek u 19. stoljeću dobiva taj pečatnjak značenje grba današnje Slavonije.

, kralj Mađarske, Hrvatske i Slavonije i veliki vojvoda Erdelja. trojedne kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije zaključilo je u mjesecu prosincu kovati vlastiti bakreni i srebrni novac. U svom

su proviđene vlastoručnim potpisom bana Josipa Jelačića. Na licu toga privremena papirnatog novca otisnut je grb trojedne kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije, kojemu se u sredini nalazi ilirski grb. Ovi asignati glasili su na određenu osobu i

sabora o pragmatičnoj sankciji iz godine 1712.; Trojedne Kraljevine Hrvatske pod banskom vlašću, na temelju povijesnoga, državnoga i prirodnoga prava hrvatskog naroda;

sarmi i preko dvije tisuće štruci kruha. Trojedne Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije s Carevinom Austrijom i Kraljevinom Ugarskom. Tim činom Hrvatska je izišla iz

dobila kraljevo odobrenje. Zaključeno je da je događajima 1848. prestala svaka državnopravna veza između Ugarske i Trojedne kraljevine koja uključuje uz Hrvatsku i Slavoniju, Dalmaciju, Rijeku, Vojnu krajinu i Međimurje. Jedini izuzetak bila je

koja je krunidbom za Ugarskog kralja postajala i kraljem Hrvatske. Sabor uvažava prošli zajednički ustavni život Trojedne kraljevine i Ugarske i izražava spremnost Trojednice da stupi u još užju državno-pravnu svezu, ali samo ako kraljevina Ugarska